Ljepota mozaika kroz radove Budvanke Danile Vuksanović

 Ljepota mozaika kroz radove Budvanke Danile Vuksanović

Foto: privatna arhiva

Put u Rim motivisao je Budvanku Danilu Vuksanović da se opredijeli za umjetnost. Opčinjena ljepotama mozaika, koji krase glavni grad Italije, odlučila je da i sama počne iste da stvara. Danas, nekoliko godina kasnije, u njenoj radionici nastaju najraznovrsnije umjetničke slagalice. Dosta volje, truda, znanja a reklo bi se ponajviše strpljenja potrebno je da bi jedan rad ugledao svjetlost dana. O svom nadahnuću, ljubavi prema umjetnosti i stvaranju mozaika Danila je govorila za FOS.

„Po završetku osnovne i srednje škole u Budvi upisala sam višu školu u Italiji – Rimu. Mislim da je taj Rim glavni ’krivac’ za rađanje ljubavi prema mozaicima“, počinje Danila priču za naš portal dodajući da je po povratku u Crnu Goru odlučila da krene i u prvu besplatnu školu mozaika u Budvi.

„Školu je tada pokrenuo Jovan Paka Kentera, inače jedan od naših najvećih mozaičara! On je zaslužan za moja stvaranja”, kaže sagovornica FOS-a dodajući da kada stvara ovom tehnikom onda granica nema ni u pogledu inspiracije, ali ni u pogledu izbora materijala i podloga.

“Mozaike isključivo radim od prirodnog kamena. Mogu biti ugrađeni bilo gdje: na podu, zidu, kao slika i tako dalje. Najviše me inspirišu stari rimski mozaici pa samim tim upravo takve motive volim da stvaram. Za jedan mozaik, veličine metar sa metar, uglavnom su potrebna dva do tri mjeseca da bi se završio. Sve zavisi od težine motiva.”

Put od ideje pa do realizacije jednog mozaika je dug i prije svega iziskuje ogromno strpljenje za sklapanje jedne ovakve umjetničke slagalice.

„Prvo ide ideja, koja se nacrta ili odštampa. Zatim slijedi najteži dio a to je priprema kamena. Kamen se obrađuje na cirkularu i reže se sve do štanglica. Što više boja i nijansi, time je rad zanimljiviji i ljepši. Kada se pripremi kamen tek onda počinje najljepši dio – stvaranje mozaika”, pojašnjava sagovornica FOS-a dodajući da se tokom rada kamene pločice, prethodno obrađene mašinom, lome posebnim kliještima a potom lijepe na armature odgovarajućim ljepilom za kamen.

“Kada se završi mozaik, ukoliko ide na pod ili negdje vani, onda se brusi i obavezno fuguje. Ukoliko se postavlja kao slika ili negdje unutra onda se ostavlja baš takav kakav jeste.”

Do sada je uradila devet mozaika i, kako voli da kaže, svaki je ‘’našao svoje mjesto’’.

“To mi i predstavlja najveće zadovoljstvo jer će oni ipak ostati poslije mene. Primjećujem da se ljudima dopada ta vrsta umjetnosti i da ima dosta interesovanja”, iskrena je Danila.

Kada su u pitanju planovi ne voli da otkriva unaprijed no, kako kaže, jedno je sigurno: nastojaće da se usavršava i da što više ideja pretoči u umjetničku slagalicu zvanu mozaik.

Izvor: FOS media

Avatar

Portal Budva

Pročitajte još